U Međugorju je održano 13. Hodočašće za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, koje je okupilo 820 sudionika iz Hrvatske i BiH. Od 29. do 31. svibnja 2026. u Međugorju je održano 13. Hodočašće za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, koje je okupilo 820 sudionika iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Hodočašće je i ove godine bilo prilika za susret, molitvu i druženje različitih zajednica, udruga i obitelji koje skrbe za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.
Koordinatorica hodočašća Paula Tomić istaknula je kako je ove godine poseban naglasak bio na ohrabrivanju i osnaživanju roditelja kako bi mogli prihvatiti i nositi križeve i milosti koje im Bog daje preko njihove djece.
Geslo ovogodišnjeg hodočašća bilo je “Sve mogu u Onome koji me jača!”, prema retku iz Poslanice Filipljanima. Program hodočašća započeo je u petak, 29. svibnja, večernjim molitvenim programom u župi.
Drugog dana hodočašća, u subotu, 30. svibnja, sudionici su tijekom jutra molili krunicu na Brdu ukazanja. Molitvu su predmolile s. Marija Klara iz Đakova i Tihomila Viljetić iz Vinkovaca.
Za one koji se nisu mogli penjati na Brdo ukazanja organizirana je molitva krunice kod Plavog križa, koju je predvodila s. Rastislava iz Đakova. Jedan od najsnažnijih trenutaka hodočašća bilo je nošenje nepokretnih i slabopokretnih osoba na Brdo ukazanja.
Na inicijativu Marijinih ratnika Hercegovine upućen je javni poziv za volontere, na koji se odazvalo četrdesetak mladića. Zajedno s 30 članova zajednice Cenacolo, sudjelovalo je ukupno 70 nosača.
Oni su tijekom jutra, od 5:00 sati do podneva, uspjeli odnijeti i spustiti oko 50 osoba s invaliditetom, što je ove godine bio rekordan broj.
Jedan od nosača svoje je iskustvo opisao riječima:
Dok se uspinju prema Brdu ukazanja, dečki svojim ramenima nose teret, a svojim srcima svjedoče kako se najveća snaga nalazi u nesebičnoj ljubavi prema drugome. Nisu se nosile samo osobe, nosili su se njihovi snovi, osmijesi i nade, pokazujući da ljubav nema granica ni prepreka. Došli su Majci.
Program u Dvorani Ivana Pavla II.
Subotnji popodnevni program održan je u Dvorani Ivana Pavla II., a započeo je u 15:00 sati.
Program se sastojao od nagovora ohrabrenja koje su održali Paula Tomić i fra Marinko Šakota, kratke kateheze o važnosti ispovijedi koju je imao vlč. Ivica Šimunović te slavljeničke molitve koju je predmolila zajednica “Mihael” iz Drinovaca.
Organizatori su istaknuli kako je molitva bila milosni trenutak u kojem su radost i mir ispunili srca prisutnih. Program je završio druženjem i zakuskom koju je pripremila ženska formacija spomenute molitvene zajednice, piše Radio Mir Međugorje.
Dan je zaključen sudjelovanjem na večernjem molitvenom programu u župi i zajedničkom molitvom za mir s papom Lavom XIV.
Roditeljstvo kao maraton
Trećeg dana hodočašća, u nedjelju, 31. svibnja, program se odvijao u dvorani sv. Josipa u Majčinom selu.
Započeo je predavanjem za roditelje pod nazivom “Roditeljstvo kao maraton”, koje je održala psihologinja Katarina Mikulić.
Nakon predavanja održan je prilagođeni i posebno dirljivi križni put, koji su animirale osobe s invaliditetom i volonteri Crkve sv. Filipa Nerija iz Splita. Program i hodočašće završili su svetom misom u 11:15 sati, koju je predslavio don Josip Mužić.
U propovijedi je ohrabrio roditelje, pozvavši ih da se ugledaju na Krista, koji nije odbacio patnju, nego je kroz nju prošao prihvaćajući je svojevoljno.
Naglasio je kako svi težimo ljubavi te kako osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju uče druge ljubavi. Istaknuo je kako ta ljubav nije uvijek samo osjećaj, nego i volja da se o njima brine, služi i daruje.
Don Josip Mužić poručio je kako se upravo u takvoj ljubavi treba vježbati, vjerujući da Bog preko odluke za križ i dobro blagoslivlja i čisti svojim milosrđem.
Posebno je naglasio važnost patnje koju nose osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji, istaknuvši kako je ta patnja, sjedinjena s Isusovom patnjom, snaga koja još drži ovaj svijet. /HMS/
