Vlasnik i predsjednik Uprave Violete Petar Ćorluka sastavio je obiteljski ustav kako tvrtka iz Gruda nikada ne bi bila prodana. U intervjuu za slovenski list Delo govorio je i o ponudama za otkup cjelokupne proizvodnje tijekom pandemije te o ljudima koji mu samo kimaju glavom.
Ćorluka je u intervjuu za subotnji prilog ljubljanskog lista Delo objasnio da je sustav uspostavljen po uzoru na najuspješnije europske obiteljske tvrtke.
„Kao osnivač ne želim da se tvrtka ikada proda, ne želim da propadne i ne želim da pojedinci donose instinktivne odluke, što sam i sam radio na početku. Proučili smo kako te tvrtke funkcioniraju i kako se prenose s generacije na generaciju. Znam za primjer u kojem tvrtku već vodi sedma generacija iste obitelji”, kazao je Ćorluka.
Dodao je da su postavili jasna pravila o tome kako buduće generacije mogu upravljati tvrtkom i ulagati, kako bi se izbjegle nesuglasice.
Violeta proizvodi toaletni papir, pelene, higijenske uloške, tekuće deterdžente, omekšivače i kozmetiku, a Ćorluka je vlasnik i tvornice kartonske ambalaže u Grudama, hotela, dječjeg vrtića te tvornice keksa Lasta iz Čapljine.
Prema njegovim riječima, tvrtka trenutačno ima 1.650 zaposlenih, čija je prosječna dob oko 32 godine. Delo navodi da se vrijednost njegova poslovnog carstva procjenjuje na više od 700 milijuna eura te da se redovito svrstava među pet najbogatijih ljudi u BiH.
O novcu, kaže, ne voli govoriti: „Danas ga možeš imati, a sutra ga više ne moraš imati.”
Glupost na sastanku
Na pitanje kako prihvaća kada mu suradnici kažu da nije u pravu, Ćorluka je otkrio da ih ponekad testira.
„Ponekad na sastanku namjerno kažem neku glupost koju nikako nije moguće provesti, kako bih vidio kakva će biti reakcija. Ako nitko ne reagira, to je vrlo opasno. Ako pritom neki kimaju glavom, to je za mene znak da ne razmišljaju. Želim biti okružen ljudima koji razmišljaju bolje od mene i znaju više od mene”, rekao je.
Govoreći o početku pandemije koronavirusa, kada je u mnogim europskim zemljama nedostajalo toaletnog papira, Ćorluka je kazao da je Violeta primala goleme upite iz Njemačke, Velike Britanije i drugih zemalja.
Kupci su željeli otkupiti cjelokupnu proizvodnju, bez obzira na cijenu, no takve ponude nisu prihvatili.
„Nismo željeli dopustiti da ijedan naš kupac u regiji ostane bez naših proizvoda. Cijelo smo vrijeme znali da će ta iznimno velika potražnja proći pa stalnim kupcima nismo povećavali cijene niti smanjivali isporuke”, rekao je, dodavši da su u Njemačku i Veliku Britaniju po znatno višim cijenama prodavali samo višak proizvodnje.
Pohlepu i aroganciju smatra najvećim slabostima, a brze zarade s višestrukim maržama ne zanimaju ga.
„Mislim da takva dobit kvari ljude. Ako odjednom zaradiš toliko novca, poslije ti se više ne da raditi s maržom od pet posto”, kazao je.
Keks peku na suncu
Violeta, prema Ćorlukinim riječima, više od polovice svojih energetskih potreba pokriva vlastitom električnom energijom.
Kada su kupili Lastu, peći za kekse radile su na plin, a oni su po narudžbi izradili velike električne peći i na krov tvornice postavili solarnu elektranu.
„Dakle, kekse pečemo na suncu”, rekao je, dodajući da su tijekom plinske krize iz brojnih zemalja dolazili vidjeti kako te peći rade.
Od države ne očekuje povlastice ni poticaje jer, kako kaže, oni dugoročno štete onima koji ih dobivaju.
Ipak, smatra da treba znatno ubrzati izgradnju infrastrukture, pa i privući strani kapital te omogućiti koncesije za izgradnju cesta.
„Ako autocesta bude izgrađena tek kada već budemo mrtvi, to nam neće mnogo značiti”, poručio je.
Ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju smatra neizbježnim zbog jedinstvenog tržišta i slobodnog protoka robe i kapitala, a čekanje na granicama, kaže, za njih predstavlja golem problem.
„Bosna i Hercegovina nije na kotačima pa da je možete premjestiti negdje drugdje. Nalazi se u srcu Europe i mora biti dio europske obitelji. Tu nema nikakve alternative, a druga nam ni ne treba”, rekao je Ćorluka.
Rođen je 1958. godine u Grudama, u obitelji poljoprivrednika, a studirao je u Sarajevu jer je to, kako kaže, za njegovu obitelj bila najpovoljnija opcija.
„U Hercegovini kažemo da onaj tko ode studirati u Zagreb ondje i ostane, a onaj tko ode u Sarajevo, vrati se kući”, ispričao je.
Bio je među prvima koji su registrirali privatnu tvrtku nakon što je Ante Marković uveo zakon o privatnim poduzećima u tadašnjoj Jugoslaviji, a poslovanje je započeo maloprodajom.
Ime Violeta odabrao je, kaže, spontano: njegova pokojna majka zvala se Ljubica, baš kao i njegova kći./HMS/
