Posljednjih dana javnost je zgrožena javnim istupima kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenka Lučića, koji je izbornu kampanju pretvorio u poligon za vrijeđanje novinara i iznošenje tvrdnji potpuno nedostojnih osobe koja pretendira na najvišu državnu funkciju. Biti članom Predsjedništva nije samo politička pozicija – to je dužnost koja zahtijeva vrhunsko državničko dostojanstvo, zrelost i visoku razinu javne odgovornosti. Nažalost, u Lučićevim istupima od toga nema ni traga, piše Dnevnik.ba.
Iako je legitimno političkim objavama šokirati birače kako bi se privukla pozornost, način na koji to čini Lučić prešao je sve granice dobrog ukusa i političke kulture te nije zabilježen u ranijim izbornim ciklusima. Barem ne na hrvatskoj političkoj sceni.
Lučić je nedavno na najnižoj osobnoj razini oklevetao urednika portala Poskok.info Ivana Šušnjara, isključivo zato što je bio nezadovoljan njegovim kritičkim objavama. Neprihvatljivo je da se kandidat za člana Predsjedništva koristi klevetama kao oružjem za narušavanje njegova ugleda. Kao javna osoba koja traži povjerenje naroda, Lučić bi morao znati da njegov prag tolerancije na kritiku mora biti izuzetno visok i mora se suzdržati od pritisaka na novinare. Dužan je nositi se s javnim preispitivanjem dostojanstveno, a ne spuštati se na razinu uličnih obračuna.
Posebno zabrinjava činjenica da Lučić javno podržava i opravdava postupke onih unitarističkih snaga koje su politički djelovale da se Šušnjaru onemogući imenovanje za konzula BiH – čime je utaban put da na to mjesto dođe kadrovski prijedlog Željka Komšića.
Javnost je dodatno zgrožena njegovim istupima o Draganu Čoviću, u kojima preispituje njegovo nacionalno podrijetlo.
Jednako je sporno i nedopustivo nazivanje protukandidatkinje “pratiljom”, uz neukusne opaske kako je “ljepši od nje”. Takav rječnik predstavlja izravnu uvredu za svaku ženu i degradira politički dijalog na razinu najjeftinijeg primitivizma.
Politička kampanja koja se temelji na osobnim uvredama, prebrojavanju krvnih zrnaca, prozivanju navodne izvanbračne djece, zabadanju nosa u seksualnu orijentaciju i mjerenju fizičkog izgleda – i to sve na temelju paraobavještajnih konstrukcija iz političkog Sarajeva – predstavlja ozbiljno zvono za uzbunu. Osoba pretendira sutra predstavljati čitav jedan narod i državu ne smije graditi svoj autoritet na blatu i tračevima, nego na osobnom integritetu i dostojanstvu.
O viziji, političkom programu te konkretnim razlozima zbog kojih bi Zdenko Lučić bio bolji član Predsjedništva u odnosu na ostale kandidate, javnost je dosad čula malo ili nimalo.
Hrvatski narod već godinama nema legitimnog člana Predsjedništva. Na toj se poziciji nalazi Željko Komšić koji se otvoreno bori protiv hrvatskih nacionalnih interesa, dok istu političku liniju i tendenciju nastavlja i Slaven Kovačević. Unatoč tome, Lučić se Kovačevićem uopće ne bavi, čime jasno pokazuje gdje su mu stvarni prioriteti.
U ovim ključnim trenucima, praviti duboke ideološke i osobne razdore unutar hrvatskog naroda i srozavati političku komunikaciju ispod svake razine dostojanstva, potez je koji ide na ruku jedino onima koji Hrvatima ne žele ništa dobro./HMS/
